Zglobobolje i otekline zglobova su čest problem s kojim se bolesnici obraćaju liječniku tražeći savjet i pomoć. Uz liječnika obiteljske medicine s tim se problemom susreću ortopedi, kirurzi, sportski liječnici, fizijatri, internisti, pedijatri, reumatolozi. Reumatologija je grana medicine koja se, među ostalim, uglavnom bavi bolestima zglobova.

Mnogobrojni su uzroci koji mogu uzrokovati zglobobolje i otekline zglobova. Poznavanjem raznolikosti njihova uzroka i mehanizma nastanka postaje jasno zbog čega je potrebno učiniti detaljnu obradu u svakom imalo nejasnom slučaju.

Postoje razlike u nazivima različitih zglobnih tegoba. Artralgija označava bol u zglobu. Ovaj naziv ne podrazumijeva poznavanje uzroka koji dovodi do nastanka bolova. Poliartralgija je pojam koji označava bolove u brojnim zglobovima, oligoartralgija označava bol u nekoliko (2-5) zglobova, a monoartralgija bol u jednom zglobu. Artropatija jest neodređen pojam kojim se ističe da postoji nedefinirani problem sa zglobovima.

Riječ artritis označava upalu zgloba (lat. arthritis). U slučaju kada je riječ o zglobovima koji se nalaze na kralježnici govori se o spondilitisu. Upala jednog zgloba je monoartritis, upala nekoliko zglobova oligoartritis, dok je upala više od 5 zglobova poliartritis. Pojam artritis ne podrazumijeva poznavanje uzroka upale zgloba. Zbog toga se uz riječ artritis obično dodaje i druga riječ kojom se pobliže opisuje narav ili pak uzrok upale. Artritis može biti infektivni ili septički (lat. arthritis septica), reaktivni (lat. arthritis reactiva), reumatoidni (lat. arthritis rheumatoides), urički ili uložni (lat. arthritis urica), psorijatički (lat. arthritis psoriatica) itd.

Upalom zahvaćeni zglob je otečen i bolan. Nerijetko je koža iznad oboljelog zgloba crvena, a na opip je toplija u usporedbi s kožom okolnih dijelova tijela. Bolnost zgloba može biti stalno prisutna, može se pojavljivati samo u pokretu ili određenom položaju. Ponekad se bolnost može utvrditi samo prilikom pregleda opipavanjem pojedinih zglobova (palpacijom). Opipavanjem zahvaćenog zgloba može se i ustanoviti postoji li povećana količina zglobne tekućine unutar zglobne čahure.

Za razliku od upalnih procesa, odnosno artritisa, artroze su bolesti zglobova koje nastaju zbog degenerativnih promjena u strukturi zglobova i tkiva koje ih izgrađuje (lat. arthrosis). Brojni čimbenici među kojima je najvažnije svakodnevno mehaničko opterećenje prilikom obavljanja profesionalne djelatnosti, bavljenja sportom ili pak prekomjerna tjelesna težina pridonose trošenju i oštećivanju zglobne hrskavice. Cjelovitost zglobne hrskavice preduvjet je za njezinu normalnu funkciju, odnosno za normalno pokretanje zglobova. Degenerativne promjene na zglobovima kralježnice nazivaju se spondiloza (lat. spondylosis). Zglobovi zahvaćeni degenerativnim procesima su otečeni, ponekad mogu imati upravo groteskne dimenzije. Za razliku od upalom zahvaćenih zglobova, otekline su prvenstveno posljedica promjena na koštanim strukturama koje izgrađuju zglob (tj. na zglobnim tijelima). U određenim okolnostima artrotski se proces može zakomplicirati upalom pa se tada uz elemente artroze u istom zglobu mogu naći i tipične upalne promjene, odnosno artritis.

Iako su načelno govoreći sve upale slični procesi, ipak među njima postoje bitne razlike. Razlike su toliko značajne da bitno utječu na tijek i krajnji rezultat bolesti, a njihovo poznavanje izravno utječe na pravilan izbor terapije. Upalni je proces načelno obrambene naravi i njime se organizam štiti od izvanjskih čimbenika. Upalom se odstranjuju mikrobi iz okoline ali i druge organizmu strane tvari. U upalama zgloba koje uzrokuju mikroorganizmi upalnim procesom se unišavaju nametnici ali ponekad je upalna reakcija takva da zapravo više oštećuje vlastita tkiva nego što pomaže organizmu. U takvim je slučajevima potrebno suzbiti upalu prikladnim izborom lijekova. Uz antibiotike koji dobro prodiru u zglobove protutupalni lijekovi su sredstvo izbora u ovakvim slučajevima.

Uvijek treba razlučiti je li bolest zgloba primarni problem ili se zglobna bolest pojavljuje u sklopu neke druge bolesti. Septički ili infektivni artritis (lat. arthritis septica ili arthritis infectiva) može se pojaviti nakon otvorene ozljede zgloba ili pak unosom infekcije prilikom dijagnostičke ili terapijske manipulacije u zglobu (primjerice punkcije zgloba). No, septički se artritis može pojaviti i u slučaju kada postoje infektivna žarišta u organizmu ili u tkivima u blizini zgloba, odnosno kada su uzročnici infekcije nazočni u krvi bolesnika (tzv. sepsa). Jasno je da je u prvom slučaju problem primarno zglobni, dok je u drugom slučaju zglobna bolest samo posljedica patološkog procesa u organizmu.

Posebno je važno uočiti je li zahvaćanje zglobova samo dio kliničkog očitovanja neke složenije bolesti. Takve su bolesti na primjer kolagenoze, odnosno sustavne bolesti vezivnog tkiva. Ove bolesti autoimune naravi mogu zahvatiti praktično bilo koji organ koji sadrži vezivno tkivo i krvne žile, a takva su zapravo sva tkiva u tijelu, pa i zglobovi. U sustavnom eritemskom lupusu jedno od najočitijih kliničkih očitovanja jest oteklina zglobova koja po svemu nalikuju na druge upalne artropatije. U uložnom ili uričkom artritisu upala zgloba je posljedica taloženja (ulaganja) kristala soli mokraćne kiseline u zglobnoj tekućini što dovodi do upalne reakcije zglobne ovojnice. Zglobne su promjene samo dio problema s kojima je bolesnik suočen. Zbog poremećenog metabolizma purina u krvi raste koncentracija urata (soli mokraćne kiseline). Zbog toga može doći do njihovog odlaganja u raznim tkivima i organima (primjerice zglobovima, bubrezima, potkožnom tkivu, uškama). Zglobna je bolest samo dio kliničke slike kompleksnijeg poremećaja. Nakon zbrinjavanja akutnog napadaja upale zgloba koji je za bolesnika vrlo neugodan zbog vrlo jakih bolova, potrebno je usmjeriti pozornost na sprječavanje ponovnih napadaja. Taj se cilj postiže preventivnim mjerama, u prvom redu pravilnom prehranom i izbjegavanjem konzumacije alkohola.

Reaktivni su artritisi naizgled vrlo slični infektivnim artritisima. Oni se pojavljuju u slučajevima kada je infekcija nazočna na nekom drugom mjestu u organizmu. No, u infektivnim je artritisima moguće izolirati uzročnika bolesti u zglobnoj tekućini (u reaktivnima to nije moguće). Štoviše, da bi se postavila dijagnoza infektivnog artritisa uzročnik neizostavno mora biti izoliran iz zglobne tekućine. Dakle, identifikacija uzročnika unutar zgloba preduvjet je za postavljanje dijagnoze infektivnog artritisa. U slučaju reaktivnog artritisa zglobna je tekućina sterilna, odnosno u njoj nije moguće izolirati mikroorganizam koji je uzrokovao infekciju na drugom mjestu u tijelu. Najčešće je riječ o upalama zglobova koje se pojavljuju uz proljeve ili uz urogenitalne infekcije određenim vrstama mikroorganizama (npr. Chlamydia trachomatis, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis, Campylobacter jejuni). U reaktivnom je artritisu uočena genetska sklonost razvoju ovakve bolesti zglobova.