U ovaj oblik liječenja ubrajaju se dvije osnovne skupine postupaka. To su mjere i postupci fizikalne terapije te operativni kirurški postupci.

Fizikalno liječenje godinama je predstavljalo osnovni terapijski postupak u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom. U postupke fizikalnog liječenja ubraja se primjena hladnih obloga na akutno zahvaćene zglobove, mirovanje akutno zahvaćenih zglobova u položaju koji najmanje opterećuje zglob (tzv. rasteretni položaj). U akutnoj fazi bolesti potrebno je mirovanje da se ne bi aktivnim pokretima pospješivao upalni proces koji bi doveo do daljnjeg oštećenja. Nakon smirenja akutne upalne faze pristupa se aktivnijim postupcima fizikalne terapije, odnosno, provodi se program vježbi medicinske gimnastike. Osnovni cilj ovog oblika liječenja jest osiguranje primjerenog opsega pokreta zglobova, povećanje mišićne mase i snage. Vježbe se provode pod nadzorom i uz pomoć fizioterapeuta. Nakon što bolesnici savladaju i nauče pojedine vježbe, trebaju ih trajno provoditi dalje kod kuće (osim u akutnim fazama bolesti). Zbog zahvaćanja zglobova između rebara i kralježnice te između rebara i prsne kosti, bolesnik može imati smetnje disanja tako da su redovite vježbe respiratornih mišića nezaobilazne.

Bolesnike treba stimulirati na redovitu fizičku aktivnost. Aktivnosti poput plivanja ili vožnje bicikla uz redovitu jutarnju tjelovježbu imaju neprocjenjivu vrijednost.

Korektivni operativni zahvati imaju u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom ograničenu važnost. Kirurška zamjena zglobova (ugradnja proteza) služi za uklanjanje kontraktura (ukočenja) zglobova koje ograničavaju pokrete. U bolesnika s ankilozantnim spondilitisom uglavnom je riječ u ugradnji umjetnog kuka.