Sumnju na reumatoidni artritis postavlja uglavnom obiteljski liječnik nakon što mu se bolesnik požali na bolove u zglobovima, jutarnju zakočenost zglobova. Svaki dijagnostički postupak počinje razgovorom s bolesnikom (anamnezom) da bi se dobili podaci o tegobama – vremenu nastanka, trajanju i tipičnom načinu pojavljivanja, čimbenicima koji izazivaju nastanak tegoba.

Liječnik obiteljske medicine treba učiniti osnovni pregled – minimalni pregled uključuje uočavanje bolno otečenih zglobova te poprečni hvat (pokret poput rukovanja) na šakama i nogama. U bolesnika sa simetričnim oteklinama zglobova, bolnošću prilikom poprečnog hvata i tegobama koje traju više od 4 tjedna potrebno je učiniti osnovne laboratorijske pretrage i uputiti bolesnika specijalistu reumatologu.

Osnovne laboratorijske pretrage koje liječnik obiteljske medicine treba učiniti su određivanje brzine sedimentacije eritrocita (SE), određivanje koncentracije proteina koji se zove CRP te kompletne krvne slike i pretraga mokraće.

U bolesnika s različitim upalnim bolestima, pa tako i u onih s upalom zglobova će brzina sedimentacije eritrocita biti ubrzana (jača upala će uzrokovati veće ubrzanje sedimentacije). C-reaktivni protein (skraćeno CRP) jest bjelančevina koja se pojavljuje u krvi uz upalne procese. Razina CRP u krvi puno se brže mijenja od brzine sedimentacije eritrocita. Brzina SE i razina CRP su metode koje se međusobno nadopunjavaju – SE pokazuje trendove kretanja bolesti u razdoblju od nekoliko dana (tjedana) dok je razina CRP odraz aktualnog trenutka u kojem se pretraga radi.

Određivanjem kompletne krvne slike nastoje se dokazati promjene u krvnim stanicama u bolesnika s upalom. U bolesnika s upalnom bolesti razvija se naročiti oblik anemije (slabokrvnosti) – anemija zbog kronične bolesti. Anemija je izraženija u težim oblicima bolesti, odnosno u onih u kojih neliječena bolest dulje traje. Ovaj se oblik slabokrvnosti liječi tako da se liječi osnovna bolest koja ju je uzrokovala. U bolesnika s aktivnim i neliječenim reumatoidnim artritisom je najčešće povišen broj trombocita.

Bolesnike treba uputiti reumatologu ako imaju opisane tegobe bez obzira na nalaz učinjenih pretraga. Bolesnike s promijenjenim (patološkim) nalazima treba uputiti na pregled što je moguće žurnije.

Specijalist reumatolog će dopuniti dijagnostički postupak. Ponovit će se razgovor s bolesnikom u vezi s naravi tegoba te će obaviti detaljni pregled koštano-zglobnog sustava ali i cijelog tijela. U slučaju opravdane sumnje nadopuniti će se dijagnostički postupak pretragama krvi/seruma i slikovnim pretragama.

Pod dodatnim krvnim pretragama u prvom  se redu misli na određivanje reumatoidnog faktora (RF). U bolesnika sa zgloboboljama i oteklinama zglobova pozitivan nalaz reumatoidnog faktora u krvi s velikom vjerojatnošću govori u prilog dijagnozi reumatoidnog artritisa. Viša razina reumatoidnog faktora na početku bolesti govori u prilog ozbiljnijoj i težoj bolesti. Kasnije određivanje razine reumatoidnog faktora tijekom praćenja bolesnika s postavljenom dijagnozom i onog koji uzima terapiju nema jednako značenje kao određivanje na početku bolesti.

Nezaobilazna pretraga seruma u ranoj dijagnostici reumatoidnog artritisa jest određivanje koncentracije protutijela protiv CCP (skraćenica od ciklički citrulinirani protein). Pozitivan nalaz anti-CCP ima veliku dijagnostičku vrijednost – prisutnost anti-CCP govori u prilog reumatoidnog artritisa u onih bolesnika u kojih se radiološkim pretragama ne mogu pokazati promjene. Može se reći da u takvih bolesnika pozitivan nalaz predskazuje razvoj teškog artritisa.

Postoje i druge pretrage krvi/seruma bolesnika kojima se potvrđuje ili odbacuje sumnja na reumatodni artritis.

Slikovne pretrage nezaobilazan su dio dijagnostičkog postupka. Donedavno su standardni dio obrade bile klasične rendgenske slike zglobova. Magnetskom rezonancijom pojedinim zglobova (šaka, laktova, stopala, koljena) mogu se uočiti vrlo rane promjene koje govore u prilog artritisa. No, nedostupnost i cijena pretrage su glavni ograničavajući faktori u njezinoj primjeni (ne samo u nas nego u cijelom svijetu). Na sreću je ultrazvuk zglobova znatno dostupnija pretraga. Suvremeno školovani reumatolozi se služe ultrazvukom zglobova u rutinskoj obradi bolesnika. Ciljanim pregledom mogu se otkriti promjene sukladne dijagnozi reumatoidnog artritisa u ranoj fazi.

Ponekad se primjenjuje scintigrafija skeleta u ranoj dijagnostičkoj obradi. Riječ je o pretrazi u kojoj se rabi radioizotop koji se primijeni u venu bolesnika i potom se registrira eventualno nakupljanje radioizotopa u zglobovima. U zglobovima koji su zahvaćeni upalom radioizotop će se nakupljati u značajnoj mjeri.

Reumatološke službe su u pojedinim ustanovama različito organizirane. Općeniti je problem u našoj zemlji malen broj liječnika specijalista reumatologa – ima ih oko 40, a procjena je da bi ih trebalo biti oko 120.

Sumnju na reumatoidni artritis postavlja liječnik obiteljske medicine na temelju tegoba koje bolesnik ima i na temelju osnovnog pregleda. U onih bolesnika u kojih postoji sumnja na reumatoidni artritis treba učiniti osnovne dijagnostičke pretrage i uputiti ih specijalistu. Dijagnozu reumatoidnog artritisa potvrđuje specijalist reumatolog na temelju rezultata osnovnih učinjenih pretraga te dodatne obrade koja uključuje pretrage krvi/seruma i slikovne pretrage. Uz postavljanje dijagnoze pretragama treba odrediti proširenost i intenzitet bolesti. Na temelju rezultata obrade određuje se terapija.

Terapiju reumatoidnog artritisa propisuje liječnik specijalist reumatolog, a provodi je je liječnik obiteljske medicine u suradnji sa specijalistom. Osnovne kontrole i nadzor bolesnika provodi obiteljski liječnik, a neophodne su redovite kontrole reumatologa. Osobito su važne redovite kontrole reumatologa u početku bolesti.


Back to top