Sumnju na psorijatični artritis postavlja uglavnom obiteljski liječnik nakon što mu se bolesnik požali na bolove u zglobovima i križobolju uz jutarnju zakočenost zglobova i križa. Sumnja na psorijatični artritis osobito je utemeljena ako je riječ o osobi koja ima kožnu psorijazu. Svaki dijagnostički postupak počinje razgovorom s bolesnikom (anamnezom) da bi se dobili podaci o tegobama – vremenu nastanka, trajanju i tipičnom načinu pojavljivanja, čimbenicima koji izazivaju nastanak tegoba.

Liječnik obiteljske medicine treba učiniti osnovni pregled – minimalni pregled uključuje uočavanje bolno otečenih zglobova te ispitivanje poprečnog hvata (pokret poput rukovanja) na šakama i nogama. Uz to potrebno je procijeniti bolnost u području zglobova na križima (tzv. sakroilijakalnih zglobova). Neizostavan dio pregleda jest inspekcija kože i traženje psorijatičnih kožnih promjena na tipičnim mjestima – osobito u onih osoba koje prethodno nisu imale psorijazu.  Budući da se najvećem broju slučajeva kožne promjene pojavljuju prije zglobnih, dijagnostički je postupak donekle olakšan. U bolesnika s oteklinama jednog ili više zglobova, bolnošću prilikom poprečnog hvata i zglobnim tegobama koje traju više od 4 tjedna potrebno je učiniti osnovne laboratorijske pretrage i uputiti bolesnika specijalistu reumatologu, a zbog kožnih promjena dermatologu.

Osnovne laboratorijske pretrage koje liječnik obiteljske medicine treba učiniti su određivanje brzine sedimentacije eritrocita (SE), određivanje koncentracije proteina koji se zove CRP te kompletne krvne slike i pretraga mokraće.

U bolesnika s različitim upalnim bolestima, pa tako i u onih s upalom zglobova brzina, sedimentacije eritrocita bit će ubrzana (jača upala će uzrokovati veće ubrzanje sedimentacije). C-reaktivni protein (skraćeno CRP) jest bjelančevina koja se pojavljuje u krvi uz upalne procese. Razina CRP u krvi puno se brže mijenja od brzine sedimentacije eritrocita. Brzina SE i razina CRP su metode koje se međusobno nadopunjavaju – SE pokazuje trendove kretanja bolesti u razdoblju od nekoliko dana (tjedana) dok je razina CRP odraz aktualnog trenutka u kojem se pretraga radi.

Određivanjem kompletne krvne slike nastoje se dokazati promjene u krvnim stanicama u bolesnika s upalom. U bolesnika s upalnom bolesti razvija se naročiti oblik anemije (slabokrvnosti) – anemija zbog kronične bolesti. Anemija je izraženija u težim oblicima bolesti, odnosno u onih u kojih neliječena bolest dulje traje. Ovaj se oblik slabokrvnosti liječi tako da se liječi osnovna bolest koja ju je uzrokovala. U bolesnika s aktivnim i neliječenim psorijatičnim artritisom je najčešće povišen broj trombocita.

Bolesnike treba uputiti reumatologu ako imaju opisane tegobe bez obzira na nalaz učinjenih pretraga. Bolesnike s promijenjenim (patološkim) nalazima treba uputiti na pregled što je moguće žurnije.

Specijalist reumatolog će dopuniti dijagnostički postupak. Ponovit će se razgovor s bolesnikom u vezi s naravi tegoba te će obaviti detaljni pregled koštano-zglobnog sustava ali i cijelog tijela. U slučaju opravdane sumnje nadopunit će se dijagnostički postupak pretragama krvi/seruma i slikovnim pretragama.

Pod dodatnim krvnim pretragama u prvom  se redu misli na određivanje reumatoidnog faktora (RF) i koncentracije prpotutijela na ciklički citrulinirani protein (anti-CCP). Ove su pretrage u bolesnika sa psorijatičnim artritisom najčeće negativne. Međutim, treba ih učiniti da bi se isključila dijagnoza reumatoidnog artritisa. U bolesnika s bolovima/oteklinama zglobova pozitivan nalaz reumatoidnog faktora i/ili anti-CCP u krvi s velikom vjerojatnošću govori u prilog dijagnozi reumatoidnog artritisa.

Postoje i druge pretrage krvi/seruma bolesnika kojima se potvrđuje ili odbacuje sumnja na psorijatični artritis. Ovo se u prvom redu odnosi na određivanje antigena HLA (takozvana HLA-tipizacija).

Slikovne pretrage nezaobilazan su dio dijagnostičkog postupka. Donedavno su standardni dio obrade bile klasične rendgenske slike zglobova. Njihov je nedostatak što je potrebno određeno vrijeme da se promjene tipične za psorijatični artritis mogu uočiti. Potrebno ih je učiniti da bi se ocijenila izraženost i proširenost bolesti u novootkrivenog bolesnika. Magnetskom rezonancijom pojedinih zglobova (šaka, laktova, stopala, koljena, sakroilijakalnih zglobova) mogu se uočiti vrlo rane promjene koje govore u prilog psorijatičnog artritisa. Na slikama magnetske rezonancije moguće je razlikovati promjene tipične za psorijatični artritis od promjena tipičnih za reumatoidni artritis. No, nedostupnost i cijena pretrage su glavni ograničavajući faktori u njezinoj primjeni (ne samo u nas nego u cijelom svijetu). Na sreću je ultrazvuk zglobova znatno dostupnija pretraga. Suvremeno školovani reumatolozi se služe ultrazvukom zglobova u rutinskoj obradi bolesnika. Ciljanim pregledom mogu se otkriti promjene sukladne dijagnozi psorijatičnog artritisa u ranoj fazi.

Ponekad se primjenjuje scintigrafija skeleta u ranoj dijagnostičkoj obradi. Riječ je o pretrazi u kojoj se rabi radioizotop koji se primijeni u venu bolesnika i potom se registrira eventualno nakupljanje radioizotopa u zglobovima. U zglobovima koji su zahvaćeni upalom radioizotop će se nakupljati u značajnoj mjeri.

Reumatološke službe su u pojedinim ustanovama različito organizirane. Općeniti je problem u našoj zemlji malen broj liječnika specijalista reumatologa – ima ih oko 40, a procjena je da bi ih trebalo biti oko 120.

Sumnju na reumatoidni artritis postavlja liječnik obiteljske medicine na temelju tegoba koje bolesnik ima te na temelju osnovnog pregleda zglobova i kože. U onih bolesnika u kojih postoji sumnja na psorijatični artritis treba učiniti osnovne dijagnostičke pretrage i uputiti ih specijalistu. Dijagnozu psorijatičnog artritisa potvrđuje specijalist reumatolog na temelju rezultata osnovnih učinjenih pretraga te dodatne obrade koja uključuje pretrage krvi/seruma i slikovne pretrage. Uz postavljanje dijagnoze pretragama treba odrediti proširenost i intenzitet bolesti. Na temelju rezultata obrade određuje se terapija.

Terapiju psorijatičnog artritisa propisuje liječnik specijalist reumatolog, a provodi je liječnik obiteljske medicine u suradnji sa specijalistom. Osnovne kontrole i nadzor bolesnika provodi obiteljski liječnik, a neophodne su redovite kontrole reumatologa. Osobito su važne redovite kontrole reumatologa u početku bolesti.


Back to top