Ankilozantni spondilitis (lat. spondylitis ankylosans) je kronična upalna reumatska bolest. Drugi naziv za ovu bolest je Bechterewljeva bolest (lat. morbus Bechterew). Riječ ankiloza znači ukočenje, a riječ spondilitis označava upalu kralježaka, odnosno kralježnice. Bolest se ubraja u skupinu bolesti koje se nazivaju seronegativnim spondiloartritisima.

Glavno i prepoznatljivo obilježje bolesti jesu bolovi i ukočenost duž kralježnice i u križima. Za razliku od većine drugih upalnih reumatskih bolesti, rijetko su vidljivo zahvaćeni zglobovi na rukama i nogama. Uzrok upalnog procesa u kralježnici još uvijek nije poznat, no posljednjih je godina postignut veliki napredak u razjašnjavanju uzroka bolesti i mehanizama razvoja bolesti.

Bolest najčešće počinje polagano i postupno, tegobe se najčešće razvijaju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci. Bolesnik se najčešće žali na jutarnju zakočenost u donjem dijelu leđa – u križima. Bolesnik teško okreće glavu, teško se pregiba prema naprijed, teško se odijeva, a osobito teško navlači nogavice. Neki bolesnici ovu pojavu opisuju kao ukočenost (treba im vrijeme da se razgibaju), neki kao zamrznutost (treba im vrijeme da se odmrznu!). Poneki spominju samo nespretnost pri uobičajenim svakodnevnim radnjama ujutro nakon buđenja. Ukočenost duž kralježnice i u križima tipično se pojavljuje nakon razdoblja malo duljeg mirovanja. Najčešće je to ujutro nakon spavanja, no pojavljuje se i nakon duljeg sjedenja (primjerice dulja vožnja automobilom ili autobusom). U neliječenih se bolesnika razdoblje zakočenosti produžava, pa može trajati od pola sata pa sve do nekoliko sati ili tijekom cijelog dana. Nakon popuštanja ukočenosti bolesnik se može uglavnom normalno kretati, odnosno, može obaviti bez većih poteškoća sve gore spomenute radnje. Bolovi su obično izraženi u onim područjima kralježnice koja je zahvaćena – vratu, prsima, slabinama, križima.

Simptomi bolesti obično se razvijaju postupno i lagano uporno napreduju. No, mogu se mogu pojavljivati “na mahove”, odnosno mogu se izmjenjivati razdoblja bez tegoba (oteklina i bolova), s akutnim razdobljima obilježenim jakim bolovima, ukočenosti i upalom zglobova kralježnice.

Tijekom vremena zbog upale kralješci međusobno sraštavaju, što ograničava pokretnost i dovodi do ukočenosti kralježnice i invaliditeta. U dugotrajnoj bolesti bolesnik ima tipičan stav – tijelo mu je lagano nagnuto prema naprijed, glava je zabačena prema nazad, ramena su pognuta, a kukovi i koljena su lagano savijeni.

Ankilozantni spondilitis je kronična upalna reumatska bolest. Ubraja se u skupinu bolesti koje se nazivaju seronegativnim spondiloartritisima. Srodne bolesti iz ove skupine su enteropatski spondiloartritis, psorijatički (spondilo)artritis, reaktivni artritis te još neke.

Nasuprot proširenom uvjerenju među medicinskim laicima, ankilozantni spondilitis nije samo bolest zglobova nego bolest cijelog organizma (takozvana sustavna bolest). Bolest je uglavnom najizraženija na zglobovima kralježnice i u križima, no promjene mogu biti prisutne na tetivama i tetivnim hvatištima (takozvana tendinopatija i entezopatija). Česte su promjene na koži. Relativno je česta upala očiju (uveitis) u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom, a isto su tako česte tegobe koje nalikuju upalnoj bolesti crijeva. Mogu biti zahvaćena pluća, srce i krvne žile.

Veliki broj bolesnika žali se na nespecifične tegobe poput umora i osjećaja iscrpljenosti koji nisu srazmjerni naporima. Neki bolesnici zbog bolova imaju loš san, zbog bolova u križima i stražnjici bude se u drugoj polovici noći pa nespavanje dodatno pridonosi umoru. Gubitak teka i pad tjelesne težine često prate razvoj bolesti. Dio bolesnika ima lagano povišenu temperaturu, osjećaj zimice i grozničavosti obično tijekom poslijepodneva.

Bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Najčešće se pojavljuje u mlađoj srednjoj dobi  –  između 20 i 40 godina. Češća je u muškaraca. Vrijeme pojavljivanja bolesti, intenzitet bolesti i stupanj funkcionalne nesposobnosti (invaliditeta) razlikuju se od bolesnika do bolesnika i potrebno je učiniti preciznu individualnu obradu svakog pojedinog bolesnika. 


Back to top