Udruga osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa Remisija obilježila je Svjetski dan artritisa prikupljanjem potpisa podrške punoj primjeni registra oboljelih od upalnih reumatskih bolesti te snimanjem milenijske fotografije “Maši za artritis”, kojom će ukazati na probleme oboljelih kojima ponekad i jedan mali zamah predstavlja veliki napor.

 

„U Hrvatskoj od reumatoidnog artritisa boluje 50.000 osoba, a u ovom trenutku ih 7738 nužno treba biološku terapiju, no samo tisuću oboljelih prima biološku terapiju koja ih vraća u život. Dvjesto do tristo oboljelih, koji su prošli sve prethodne tretmane, ne dobivaju je zbog nedostatka novca. Registar oboljelih već postoji, ali je samo 70 posto popunjen i treba ga dorađivati. Kada bude gotov, služit će kao dobar statistički izvor Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, ali i struci jer će na jednom mjestu biti dostupni svi podaci o razvoju bolesti kod određenog pacijenta.

Možda i najbitnija je činjenica da će HZZO, koji je ponekad sumnjičav u pogledu opravdanosti upotrebe biološke terapije, s registrom imati izuzetno moćan informatički alat, kojim će moći kontrolirati i pratiti oboljele na biološkoj terapiji, te planirati sredstva za njihove indikacije“, istaknuo je predsjednik Udruge Nenad Horvat.

Svoju potporu udruzi Remisija u prikupljanju potpisa za punu primjenu registra oboljelih danas su dali i predsjednik Republike Ivo Josipović te ministar zdravlja Siniša Varga.

“Danas postoje lijekovi koji vrlo dobro liječe tu bolest i radno aktivno stanovništvo zbog nje ne mora biti na bolovanju i izbivati s posla. S izlaskom HZZO-a iz riznice biološka terapija u liječenju artritisa postat će dostupna svim oboljelima“, poručio je ministar.

Predsjednik Republike Ivo Josipović istaknuo je kako je reumatoidni artritis vrlo ozbiljna bolest koja bitno smanjuje kvalitetu života pojedinaca, a posljedično šteti i društvu. “Važno je da stalno vodimo brigu o oboljelima i da svaki bolesnik dobije najbolju moguću terapiju”, istaknuo je Josipović, koji se zatim i sam, na praktičnom primjeru guljenja mandarine u golmanskim rukavicama, uvjerio koliko i najjednostavnije dnevne aktivnosti predstavljaju ogroman problem oboljelima.

Biološkom terapijom zaustavljaju se strukturna oštećenja zgloba, poboljšava funkcionalna sposobnost bolesnika, a time i radna produktivnost. Oboljeli se mogu vratiti na posao i u konačnici, i u normalan život: ne osjećaju više da su na teret svojim obiteljima i društvu. Iako predstavlja značajan neposredni trošak za zdravstveni sustav, uvođenje biološke terapije u konačnici kompenzira troškove za društvo jer smanjuje broj izostanaka s posla zbog bolovanja i broj odlazaka u prijevremenu mirovinu, a značajno snižava i korištenje sredstava sustava zdravstva. Pacijent koji se vraća na posao plaćanjem doprinosa pridonosi i plaćanju vlastite terapije.


Back to top